Hrvatski Kinološki Savez - Ilica 61, 10000 Zagreb; tel: +385 (0)1 48 46 124; +385 (0)1 48 46 125; +385 (0)1 48 46 126; fax: +385 (0)1 48 15 356; e-mail: hks@hks.hr


Hrvatski Kinološki Savez - Ilica 61, 10000 Zagreb; tel: +385 (0)1 48 46 124; +385 (0)1 48 46 125; +385 (0)1 48 46 126; fax: +385 (0)1 48 15 356; e-mail: hks@hks.hr




 

 


Opis ove pasmine nađen je u pisanim dokumentima već u 14. stoljeću, a njegovo postojanje potvrdio je i đakovački biskup, Petar Bakić, u 17. stoljeću. Najstariji slikovni zapis predstavlja freska u crkvi Sv. Marije u Beramu (kod Pazina), koju je naslikao majstor Vincent iz Kastva 1474. godine. Kratkodlaki istarski goniči bili su prvi put izloženi na izložbi pasa 1866., a u katalogu su bili navedeni kao “istarski goniči”. Prvi upisi u rodovnu knjigu datiraju iz 1924. FCI je priznao pasminu 1949., a prvi standard je objavljen 1973. Plemenitog izgleda, snježnobijele boje sa žutim ili narančastim oznakama, kratke, tanke dlake i duge, suhe i uske glave. Tijelo je vitko s prilično tankim repom blago zavijenim prema gore. Glas mu je visok, zvonak i ustrajan.

KRATAK POVIJESNI PREGLED:

Radi se o jednoj staroj, autohtonoj pasmini iz Istre čije se podrijetlo gubi u pradavno doba. O tome svjedoče freske u Marijinoj kapeli u Beramu kod Pazina iz 1474. godine i dokumenti biskupa Bakića iz Đakova iz godine 1719. Zbog svojih izvrsnih lovnih karakteristika, cijenjeni istarski goniči prodavani su i u susjedne zemlje. Prvi upisi u uzgojnu knjigu potječu iz godine 1924. Pasmina je od strane FCI-a priznata već 1949. godine, ali je standard objavljen tek 1973. godine. Danas se istarskog goniča često može susresti u Istri i okolnim područjima, a zbog svojih odličnih osobina još uvijek je vrlo obljubljen kod lovaca.

porijeklo Hrvatska
Datum objavljivanja važećeg standarda 25.10.2000.
UPOTREBA Izvrstan gonič, osobito za lov na zeca i lisicu. Može se upotrebljavati i kao krvosljednik. Njegova konstitucija pogodna je za prostrane otvorene lovne terene Istre.
FCI KLASIFIKACIJA: Skupina 6 - Goniči, krvosljednici i srodne pasmine. Sekcija 1.2 - Srednjeveliki goniči. S radnim ispitom.
KRATAK POVIJESNI PREGLED: Radi se o jednoj staroj, autohtonoj pasmini iz Istre čije se podrijetlo gubi u pradavno doba. O tome svjedoče freske u Marijinoj kapeli u Beramu kod Pazina iz 1474. godine i dokumenti biskupa Bakića iz Đakova iz godine 1719. Zbog svojih izvrsnih lovnih karakteristika, cijenjeni istarski goniči prodavani su i u susjedne zemlje. Prvi upisi u uzgojnu knjigu potječu iz godine 1924. Pasmina je od strane FCI-a priznata već 1949. godine, ali je standard objavljen tek 1973. godine. Danas se istarskog goniča često može susresti u Istri i okolnim područjima, a zbog svojih odličnih osobina još uvijek je vrlo obljubljen kod lovaca.
OPĆI IZGLED Otmjenog izgleda sa žuto-narančastim oznakama na sniježnobijelom krznu. Dlaka je kratka i fi na; glava duga, uska i suha; tijelo gipko; rep tanak, blago sabljastog oblika. Glasa se s velikom ustrajnošću uglavnom visokim i daleko čujnim lavežom.
VAŽNE PROPORCIJE Duljina tijela smije biti veća od visine grebena za najviše 10%.
PONAŠANJE I KARAKTER Blag, poslušan, miran i vrlo privržen svojem gospodaru. Živahan je i strastven lovac.
GLAVA Duljina glave iznosi 20 – 24 cm; koža na čelu je bez nabora.
GORNJI DIO GLAVE:  
Lubanja: Gledano sa strane zatiljni greben je izražen, a čelo blago zaobljeno, s blagim prijelazom prema nosnom hrptu. Gledano odozgo, čelo je duguljasto, prilično usko s vidljivom čeonom brazdom
Stop: blag, nije strm.
PREDIO LICA:  
  Njuška je crna ili barem smeđa. Nozdrve su dobro otvorene.
  Gubica je duga, u korijenu široka, sužuje se prema nosu. Nosni hrbat ravan.
  Vilica/Zubi - snažni, s pravilnim i potpuno škarastim zubalom.
  Oči - ovalne, niti upale niti isturene. Šarenica što je moguće tamnija. Očni kapci crni ili smeđi. Pogled izražajan i bistar.
  Uši - Tanke, nasađene nešto više od vodoravne linije očiju. Prema vrhu se nešto sužuju. Smatraju se dugim ako, povućene duž nosnog hrpta prema naprijed, dopiru do očnjaka; smatraju se vrlo dugim ako dopiru dalje od očnjaka; moraju biti barem poluduge i dopirati do lukova obrva.
VRAT: Gornja linija je u predjelu potiljka blago zaobljena. Korijen glave vidljiv je iza zatiljnog grebena. Koso prelazi u trup. Vrat je snažan. Njegova duljina iznosi od zatiljnog grebena do grebena 15–20 cm. Koža je napeta, bez podvoljka ili nabora.
TIJELO: Gornja linija tijela blago se spušta od grebena prema sapima.
  Leđa su ravna, široka i mišišava.
  Slabine su široke i kratke
  Sapi su duge i široke – vodoravne ili blago padajuće, kod ženki nešto dulje nego kod mužjaka. Visina sapi je za otprilike jedan prst manja od visine grebena. Kukovi su jedva vidljivi.
  Prsa su duboka, dopiru barem do laktova; normalno je da je obujam prsa za 12 cm veći od visine grebena. Rebra su zaobljena, ali vrh prsne kosti jedva je vidljiv.
  Donja linija i trbuh: Donja linija blago se penje od kraja prsne kosti k preponama; trbuh je time blago usukan.
REP: Pri korijenu debeo i sužuje se prema vrhu. Čim se rep više sužuje tim otmjenije izgleda pas. Visoko je nasađen, srednje je duljine, dopire jedva do skočnog zgloba. Rep nošen u blagom luku prema gore.
UDOVI:  
Prednji udovi: Lopatica je nakošena, duga, mišičava i dobro pričvršćena za prsa.
  Laktovi nisu zakrenuti niti prema unutra niti prema van.
  Prednje nožje jedva se razlikuje od podlaktice.
  Prednje donožje strmo, kratko; može biti blago koso postavljeno, ali kut s vertikalom smije iznositi najviše 10 stupnjeva.
  Prednje šape - prije mačje nego zečje, lagane, s tijesno priljubljenim prstima; jastučići dobro razvijeni i otporni; nokti snažni.
Stražnji udovi: Gledano straga, nadkoljenica, podkoljenica, tetiva skočnog zgloba i stražnje donožje nalaze se na istoj liniji.
  Nadkoljenica kratka, široka, mišičava.
  Koljeno; čašica koljena široka i visoko smještena.
  Podkoljenica duga, nakošena, mišičava.
  Skočni zglob snažan.
  Stražnje donožje - kratko i uspravno ili blago koso postavljeno, pri čemu kut s vertikalom smije iznositi najviše 10 – 20 stupnjeva.
  Stražnje šape - poput prednjih, međutim nešto su dulje.
HOD: Korak je elastičan, pravilan, slobodan.
KOŽA: Gipka i na cijelom tijelu dobro priljubljena; bez nabora; boja crvenkasta.
KRZNO:  
  Dlaka: Kratka, tanka, gusta i sjajna. Katkad je nešto dulja na stražnjoj strani nadkoljenice i na donjoj strani repa.
  Boja dlake: Temeljna boja je sniježno-bijela. Uši su u pravilu naranččaste; ova boja proteže se od korijena ušiju s obje strane preko čela do visine očiju, što glavi pridaje karakterističan izraz s maskom. Govori se o "zvijezdi" kada se na čelu nalazi veća ili manja oznaka jednake boje. Uši mogu biti i posute malim žuto-narančastim oznakama, što je naročito cijenjeno i smatra se znakom čistokrvnosti. Više ili manje prostrane narančaste oznake u obliku točaka ili malih pruga, mogu se nalaziti bilo gdje na tijelu, najčešće međutim u predjelu korijena repa. One ne smiju nikada biti toliko brojne i prostrane da dominiraju nad bijelom temeljnom bojom. Boja oznaka treba biti jasna, ne blijeda niti tamna ili možda smećkasta, što bi govorilo u prilog nečistokrvnosti. Postojanje treće boje, čak ako je samo nekoliko dlaka tako obojano, apsolutno je nepoželjno. Krzno može biti i jednobojno bijelo, bez oznaka.
VELIčINA I TEŽINA:  
  Visina grebena: 44 – 56 cm
  Idealna visina: za mužjake 50 cm; za ženke 48 cm
  Težina: cca. 18 kg za odraslog mužjaka.
GREŠKE: Svako odstupanje od navedenih točaka mora se smatrati greškom, čije vrednovanje bi trebalo biti u skladu sa stupnjem odstupanja.
LAKE GREŠKE:  
  • Njuška i očni kapci djelomično boje mesa, njuška presvijetlo obojena.
  • Šaranasta ili blago sedlasta leđa.
  • Jako padajuće sapi.
  • Hrtoliko uvučen ili suviše pun trbuh.
ISKLJUčUJUćE GREŠKE:  
  • Nesrazmjer između visine grebena i duljine tijela.
  • Prekratka glava.
  • Njuška i očni kapci u potpunosti boje mesa.
  • Suviše raširena boja mesa na njušci ili depigmentirana njuška
  • Prekratka, prešiljasta, iskrivljena gubica.
  • Previsoko nasađene uši.
  • Nepravilno zubalo, kao npr. klještasto, predgrizač ili podgrizač
  • Stakleno oko.
  • Rep uvijen, zakrenut u stranu, skraćen ili u obliku vadičepa.
  • Zakrenuti laktovi.
  • Kriva podlaktica.
  • Suviše nakošeno prednje donožje.
  • Predugačka dlaka.
  • Svaka druga boja osim žuto-narančaste.
  • Veličina iznad ili ispod propisane.
Primjedba: Mužjaci moraju imati dva očigledno normalno razvijena testisa koji se u potpunosti nalaze u skrotumu.

 

 

 

 
 

Copyright ©2010
Hrvatski kinološki savez
All rights reserved

 

Izrada: @ureus informatika