Ova vrlo stara pasmina potječe iz Hrvatske i iako su počeci pasmine izgubljeni u magli prošlosti, freske iz 14. stoljeća, kronike đakovačkog biskupa iz 17. stoljeća i povijesne knjige svjedoče o njegovoj autohtonosti u ovim krajevima. Prvi put su pokazani na izložbi 1924. godine, a prvi upisi u rodovnu knjigu datiraju iz 1929. godine. FCI je priznao pasminu 1955., a prvi standard s ispravnim nazivom pasmine “posavski gonič” objavljen je 1969. Naziv ističe porijeklo pasmine iz prostrane i šumama bogate doline rijeke Save, južno od Zagreba. Snažne je građe, srednje visine. Crvene je, pšenično-žute ili žućkastosmeđe boje, obično s bijelim ovratnikom ili bijelom lisom na glavi, bijelim oznakama na prsima, bijelim “čarapama” i bijelim vrhom repa. Živahnog je temperamenta, strastven je lovac, ali vrlo ljubazan prema ljudima. Ovaj pas je zapažen zbog svoje izdržljivosti, osobito u lovu na zeca ili lisicu. S uspjehom ga se koristi u traganju za ranjenom divljači.

KRATAK POVIJESNI PREGLED:

Radi se o jednoj staroj, autohtonoj pasmini u Hrvatskoj čije se podrijetlo gubi u pradavno doba. O tome svjedoče freske u Marijinoj kapeli u Beramu kod Pazina iz 1474. godine, dokumenti biskupa Bakića iz Đakova iz 1719. i veterinara Franje Bertića iz Đakova iz 1859. godine kao i knjige Joze Kristena. Posavski goniči kupovani su u Hrvatskoj pod imenom “boskini” i bili su vrlo obljubljeni u susjednim područjima. Godine 1924. psi ove pasmine po prvi puta su prikazani na izložbi pasa. Prvi upisi u hrvatsku rodovnu knjigu potječu iz godine 1929., a FCI je ovu pasminu priznao 1955. godine. Prvi standard s pravilnim imenom pasmine potječe iz godine 1969.; ovo ime naglašava podrijetlo pasmine iz prostrano gusto pošumljene doline Save jugoistočno od Zagreba (Posavina).